Većina dvojezičnih agencijskih sajtova čuva izabrani jezik u localStorage ili kolačiću i menja tekstove na klijentu. To je najbrže za napraviti i košta više nego što izgleda.
Tri troška
- Pretraživač uvek vidi samo podrazumevani jezik. Druga polovina sadržaja za pretragu ne postoji, jer nema adresu koja bi se indeksirala.
- Kolačić je kolačić. Sajtu sada trebaju baner za saglasnost, evidencija saglasnosti i pasus u obaveštenju o privatnosti.
- Prvi prikaz je na pogrešnom jeziku pa se prevrne — a to je upravo ono treperenje pri hidraciji zbog kog brz sajt deluje nedovršeno.
Šta radimo umesto toga
Jezik je segment putanje: /en i /sr su prave, unapred generisane rute sa sopstvenim kanonskim URL-om, sopstvenim hreflang skupom i sopstvenom slikom za deljenje. Zahtev bez jezika se jednom pregovara iz Accept-Language zaglavlja i preusmerava. Na uređaju se ništa ne čuva, pa nema na šta da se daje saglasnost ni baner koji treba sklanjati.
01export function proxy(request: NextRequest) {02 const first = request.nextUrl.pathname.split('/')[1]03 if (isLocale(first)) return NextResponse.next()04 05 const url = request.nextUrl.clone()06 url.pathname = `/${negotiate(request.headers.get('accept-language'))}${…}`07 return NextResponse.redirect(url)08}Šta se plaća
Posetilac koji dolazi prvi put plati jedno preusmerenje, a ko želi jezik drugačiji od onog koji njegov pregledač oglašava mora da klikne. To je ceo trošak. Zauzvrat su oba jezika indeksabilna, deljiva i keširana na ivici, a obaveštenje o privatnosti može da kaže „ovaj sajt ne postavlja kolačiće" bez fusnote.
Oznake
- Privatnost
- SEO
- Višejezičnost